Poželela

Picture of Jovana Tošković

Jovana Tošković

 

Poželi me
Kao da je zima
Oseti me
Kao pahulju koja se topi na prstima
Baš kao svake zime kada ti padnem u zagrljaj
Baš Kao da na ovom svetu ne postoji niko drugi
Poželi me
Kao da je leto
Jer svako leto je posebno i neočekivano naše
Glumimo da nismo znali šta će biti
Da će biti moguće da se ništa ne desi ovog puta
Ali uzalud jer kada me gledaš gubim kontrolu
Koju gotovo uvek imam… Barem prividno
Poželi me
Kao najslađe bojno polje na kojem su se mnogi ratovi vodili
O kojem oboje ćutimo iako najdublje rane odatle nosimo ponosno
Retko ko za njih zna
Zato su još slađe
Gubim kontrolu nad sobom kada se približiš
Pa idem koji korak unazad
Hvataš me za ruku i govoriš
„Znam da ne bi trebalo ovo da radim ali ne mogu…“
I nikad nisam saznala koji bi bio kraj rečenice
Jer si pokazao koliko želiš
I sta osećaš
Ti me ljubiš kao da ne postoji niko drugi na svetu
Nijedna druga žena kao da nikada nije ni postojala za tebe
Ti me ljubiš kao da je smak sveta sutra i da ćeš umreti ako ne budeš udisao moj dah
Ne moram da ti govorim šta da radiš
Jer me osećaš kao ženu
Ljubiš polako i smireno iako treperiš od želje
Ne žuriš
Gledaš me u oči dok me osećaš pod sobom
Tvoji prsti postaju moja koža
Tvoje usne moj uzdah
Ništa ne ostavljaš nepoljubljeno
Sve je tvoje
Poželi me
Kada dođe jesen
Oseti me
Kao list u padu
Postoji li sloboda na bojnom polju?
Pokaži mi ono što sam doživela jedino sa tobom
Vidim to u tvom izrazu lica
„Volim da te slušam, molim te, samo pričaj…i ne prestaj“
Zvezde su nam naklonjene
Ali tajming nije
Ne mogu to dovoljno da shvatim pa ni ne mislim o tome
Različiti ljudi u tebi bude različite stvari
I naša priča ume da bude bojno polje o kojem se ćuti
Nema pobednika niti gubitka
Jer ti i ja smo jedno drugom odavno
Davali samo prve šanse.

Related Articles